Rasprhnulo se perje sjajno
Sve je divno, sve je bajno
Zrno pijeska nedovoljno
Za sav moral ovog svijeta.
Jadan čovjek, sav se stidi
Moral na zjeni
Da si vidi.

...

U svemu tome ništa važno
Glavno da je vani vlažno
Kovrča će dat' si maha
Bože.
Oslobodi ljude straha.

...

Malo mozga s lukom
Objašnjavam s mukom
Ali nešto ne ide.
Valjd' u glavi nema dosta,
Pa hrani se tuđim -
- Čini sebe luđim;
U moć svoga uvjeren je.

U očima tupi pogled sija:
KULEN, KRUH i RAKIJA.
Uskoro si ruke jede.
Uspomene na čovjeka blijede.

Naslov:

Razina svijesti prezentirane kroz razvijenost osobnosti gotovo nužno je obrnuto proporcionalna dosegnutom stupnju socijalizacije, što je, 'nažalost' konkretna, prosta i praktično primjenjiva činjenica, čak bez zadiranja u opstanak superiornih i evoluciju. Tko bi još o tome laprdao u današnje vrijeme.

and then, there was a Man. there was.

'Sve većim podređivanjem stroju sam čovjek postaje stroj, automat obilježen ogromnom prevlašću cerebralno-intelektualne, kalkulatorne psihičke djelatnosti koja se sukobljava s njegovim afektivno-emotivnim iskustvima. Usistemljenost i kibernetiziranost strojnog pogona od svih sudionika zahtijeva minimiziranje (osebujne i nepredvidive) osobnosti i privatnosti, ograničavanje (neizračunljive) kreativnosti i povećanje pasivnosti do patoloških razmjera – pretvaranje čovjeka u robota, u bezosjećajnu mašinu.'

«...'strasna sklonost svemu što je mrtvo, gnjilo, trulo, nezdravo; to je strast za pretvaranjem živog u neživo; za destrukcijom radi destrukcije; to je isključiv interes za sve što je mehaničko. To je strast za trganjem živih struktura.' Da bi takva osoba bila u prostoru koji njoj najviše odgovara, ona nastoji 'sve žive procese, osjećaje i misli transponirati u stvari.'»

'...moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.'

Gvozden Flego, predgovor 'Autoritetu i porodici' Ericha Fromma